U ponedjeljak, 26. maja, počela je druga faza sanacije i restauracije objekta Saburina kuća. Radove izvodi firma Neimari d.o.o, a trebali bi biti završeni za tri mjeseca.
Početkom ovog mjeseca potpisan je Ugovor o izvođenju II faze radova sanacije i restauracije objekta Saburina kuća čime će biti završena sanacija ovog nacionalnog spomenika, odnosno same kuće. Preostat će sanacija avlije i okolnog dijela za što se, iz Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa KS, nadaju da bi moglo biti završeno naredne godine.
Ugovor su potpisali Općina Stari Grad Sarajevo, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa KS i firma Neimari d.o.o.

Druga faza radova, između ostalog, podrazumijeva konzervaciju i restauraciju drvenih elemenata musandere i dekorativnih šišeta, restauraciju slikane dekoracije koja obuhvata i restauraciju originalnih slikarija uz prozore. U prizemlju i na spratu će biti obnovljene tradicionalne peći s lončićima. Pored navedenih konzervatorsko-restauratorskih radova, druga faza obuhvata i izvođenje instalaterskih radova i to: gromobranske instalacije, instalacije vodovoda i kanalizacije, te instalacije grijanja. Također, izvršit će se i postavljanje rasvjetnih tijela.

Općina Stari Grad je za ove radove izdvojila 71.901,82 KM.

O Saburinoj kući

Saburina kuća nalazi se na sjeveroistočnoj padini grada, u naselju Kovači, u istoimenoj ulici. Objekat je građen namjenski, u prvoj polovini XVIII stoljeća, kao porodična kuća porodice Sabura, stare sarajevske esnafske i trgovačke porodice kazandžija i trgovaca kazandžijskom robom. Porodica Sabura potpuno je izumrla krajem 19. stoljeća. Ženidbenim putem kuća je, 1914. godine, pripala porodici Žiga. Kompleks su sačinjavali ženski i muški dio kuće; svaki dio je imao po dvije avlije. Ženski dio kuće propao je potpuno poslije 1918. godine; njegov trag je još samo vidljiv iz katastarskog plana sačinjenog u austrougarskom periodu. Krajem 19. stoljeća veći dio rezbarenog enterijera iz ove kuće (šišeta, vrata, musandere...) prenesen je u Zemaljski muzej/ Etnografsko odjeljenje. Muški dio kuće sačuvao se sve do danas. Kuća je bila opasana visokim avlijskim zidom, koji je kasnije porušen. Pored velike sobe u prizemlju i na spratu je sačuvana jedna veća soba, zatim mutvak i kahve-odžak. Tu je kamarija i divanhana. U velikoj sobi na spratu – čardaku, posebno se ističe strop i drvenina oko prozora.