Završena je revitalizacija historijskog puta do Kozije ćuprije, a radove koji su izvedeni danas je obišao načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić sa saradnicima. Projekat čiju je realizaciju s oko 16.000 konvertibilnih maraka finansirala Općina Stari Grad izradio je Međunarodni forum Bosna na osnovu naučno-istraživačkog rada o stanju i potrebnim radnjama vezanih za sanaciju puta od Bentbaše preko Babića bašče do Kozije ćuprije.

U sklopu projekta urađeno je raščišćavanja staze od Kozije ćuprije do mezarja dva šejha, farbanje postojeće rukohvatne ograde, te izgradnja pristupne kaldrmisane staze od biciklističke staze do Vrela života.

Na Vrelu Abu Hajat – Vrelu života izvedeni su radovi produbljivanja i nadziđivanje vrela, stabilizacije kamene konstrukcije, te čišćenje i sanacija fuga. Pored toga, postavljena je i spomen ploča, urađeno hortikulturno uređenje oko vrela i mezarja dva šejha, te na dva mjesta postavljene putokazne table. Hadžibajrić je prilikom razgovora i obilaska najavio i osvjetljenje i raščišćavanje oko mosta Kozije ćuprije.

Historijski put od Bentbaše preko Šehove korije do Kozije ćuprije, lijevom obalom Miljacke, možda je i najljepši dio Sarajeva, ali je historijski značaj ulaza u grad i izlaza iz njega velikom broju ljudi i dalje nepoznanica.

Na ovom dijelu nalaze se: Kozija ćuprija – jedini u cjelosti sačuvan kameni most iz osmanskog perioda na Miljacki. Na putu je i Šehova korija, gaj sa dva sveta groba – derviša mevlevijskog reda Sultan Ahmeta i Abdul Mahmuta. Na putu od Bentbaše prema Kozijoj ćupriji, iznad Šehove korije, na jednoj uzvišici s lijeve strane Miljacke, i danas se nalaze dva para karakterističnih nišana, s karakterističnim derviškim turbanima, bez natpisa. Sačuvani su samo uzglavni nišani na oba groba i imaju iste dimenzije (visina 80 cm i osnova 23X23 cm), istog su oblika, s turbanima mevlevijskog reda. (Mehmed Mujezinović "Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine”)

I, na kraju, tu je i Vrelo Abu Hajat – Vrelo života za koje se vjeruje da je sveto. U životima derviša i sufija Isa-begove tekije vrelo Abu-Hajat imalo je posebno značenje jer nikada nije presušivalo. Na njemu su derviši uzimali abdest, narod nosio pitku vodu kućama, a okrijepiti su se mogli i putnici.