Delegacije Općine Stari Grad, Grada Sarajeva, Glavnog odbora ABNOR-a BiH, Kantonalnog odbora SABNOR-a Sarajevo, Kantonalnog odbora ABNOR-a Tuzla, Općinskog odbora SABNOR-a Konjic, borci i učesnici oslobodilačkog rata 1941-45. godine i brojni drugi prisustvovali su tradicionalnoj manifestaciji obilježavanja Dana oslobođenja Sarajeva. Naime, u organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR-a, danas (05.04.2011. godine) obilježena je 66. godišnjica oslobođenja Sarajeva ulaskom prvih borbenih jedinica XVI muslimanske narodno-oslobodilačke udarne brigade kroz Višegradsku kapiju na Vratniku, 05.aprila 1945.godine. Pomenute delegacije položile su cvijeće na spomen obilježja: Šehidsko groblje Kovači, Vatrogasni dom Vratnik, Vratnik mejdan, te Višegradsku kapiju. 
 

 
Na centralnoj svečanosti održanoj na Višegradskoj kapiji prisutnima se, prigodnim govorom, obratio i načelnik Hadžibajrić:
„I ove godine, kao i predhodnih, Sarajevo, grad revolucionarne prošlosti, burne historije i slobodarskih tradicija obilježava 06. april, kada je 1945. godine, prije 66. godina, oslobođen. U toj znamenitoj i hrabroj operaciji svojom hrabrošću i zajednički prolivenom krvlju, uz izuzetno herojstvo rodoljuba svih naših naroda, svjetlost slobode zasjala je i u gradu Sarajevu. Akcija oslobođenja grada Sarajeva započela je 28. marta 1945. godine, uz učešće više korpusa tadašnje Jugoslovenske narodne armije i nekoliko brigada artiljerijskih i tenkovskih jedinica, da bi na dan 06. april, bio slomljen žestoki otpor Nijemaca i pripadnika NDH-a, te poklonjena sloboda svim njegovim stanovnicima. Od '41-'45. godine stradao je 9071 građanin Sarajeva, što je 10,6% od ukupnog broja stanovnika ovog grada u to vrijeme. Kada se tome doda i 1890 boraca, procenat poginulih tada iznosi 12,9%, čime je svaki osmi stanovnik Sarajeva stradao u II svjetskom ratu kao žrtva fašističkog terora. Sarajevo nije samo poznato po stravičnim žrtvama fašističkog terora, nego se u ovim prilikama mora spominjati i isticati i neizmjeran doprinos njegovih građana, svih nacionalnosti, u narodno-oslobodilačkoj borbi kroz različite vidove pomoći u borbi za slobodu. S pravom se može reći da je Sarajevo revoluciji dalo svoju mladost jer je među poginulim bilo 1127 ili 60% mladih u dobi od 16 do 27 godina, što me neizmjerno podsjeća i na period agresije od 1992. do 1995. godine. Sarajevo je pretrpjelo značajne materijalne štete, razaranja, pljačkanja i sl. što je obnovljeno uz neviđeni radni elan, te je započeo zajednički život svih naroda i narodnosti uz stalan razvoj i rast glavnog grada BiH. I tada, kao i bezbroj puta, poput Feniksa iz pepela Sarajevo je izrastalo u još ljepši i razvijeniji grad na što smo svi ponosni. Ništa nije moglo uništiti multietičnost, multikulturalnost i multikonfesionalnost Sarajeva, što i danas neki pokušavaju, a po čemu je uvijek bilo i biće prepoznatljivo u cijelom svijetu. U sve to utkali su svoje djelo rodoljubi i položili svoje živote 6. aprila 1945. godine, zbog čega im današnji stanovnici Sarajeva duguju vječnu zahvalnost. Hvala im.“.
Nakon održanih govora, nastavljeno je druženje boraca i gostiju.