Duh ramazana i Bajrama nigdje se ne osjeti tako jako kao u Starom Gradu. U općini nadaleko poznatoj po svojima mahalama, avlijama, uskim ulicama i džamijama u skoro svakoj od njih, vijekovima se njegovala tradicija i običaji. Ljudi će u ovim mahalama često reći da je ramazan i Bajram kod njih najljepši, najljepši su njihovi iftari i njihove teravije.
Ovog ramazana načelnik Općine Stari Grad Ibrahim Hadžibajrić odlučio je prošetati starogradskim mahalama i posjetiti stanovnike ‘sunčane’ i ‘memli’ strane, Vratnika i Bistrika.
Nedaleko od džamije u Bakarevića ulici dočekala nas je Rabija Hadžibegić. U porodičnoj kući sa prelijepim vrtom, Rabija živi sa ćerkom, zetom i unucima, a okupili su se i drugi članovi porodice i komšije. Rabija živi na Bistriku od svoje udaje, ‘59. godine, a rado ističe da je rođena i odrasla na Vratniku. Ima 79 godina, a za ramazan i post zna otkako zna i za sebe. „Kada sam tek počela postiti jela sam iz ‘kapka’ koliko sam bila mala. Eto, i ne sjećam se koliko sam godina tada imala,“ priča Rabija. „Nekada je bilo drugačije, postila sam i kao mala išla sa mamom u džamiju. Tada se sjedilo na sijelima sve do sehura, išli smo na mukabelu u Begovu džamiju, nema toga više…“, sa sjetom priča Rabija. Ipak, ona i njena porodica trude se da njeguju tradiciju koliko mogu, a tome uči i svoje unuke, pa i praunuke. „Za Bajram se svi ovdje okupimo, kuhamo, spemamo, onda se zajedno veselimo i častimo…bude nam lijepo,“ govori Rabija i izvodi nas na terasu sa pogledom na grad na kojem bi joj mnogi pozavidjeli. Na kraju završava obećanjem: “Ja ću dok sam živa čuvati tradiciju, a kad mene ne bude nastaviće moja djeca i unuci.“
Nekada su duše bile bogatije
Na sunčanoj strani, na Vratniku gdje sve miriše na somune, u mahali Ispod oraha dočekala nas je porodica Muhameda i Mine Pašalić. U njhovom domu sve miriše na starine i tradiciju. Uspomenu na oca, koji je bio kazandžija, čuvaju kroz ibrike, demirlije i sahane kojih je puna kuća. Podovi pokriveni tkanim ćilimima i ponjavama, a na prozorima ručno rađene zavjese. U kući sa njima žive sin, snaha i unuče, a na pitanje kako je postiti, Muhamed odgovara: „Dobro je, dobro…stari poste, a mladi ‘našivaju’. Prije smo djeci govorili ko ne posti na Bajram će u ćumez, a danas više nema ni ćumeza, pa ne možeš ništa ni reći djeci,“ kroz šalu govori Muhamed. On i njegova supruga u kasnim su sedamdesetim godinama, a pamte ramazane otakako su bili djeca. „Nekada je bilo manje materijalnih stvari, ali su nam duše bile bogatije. Ljudi su bili zadovoljni i sa malo mesa i malo slatkog za iftar, a sad imamo svega, ali niko se više ne smije od srca,“ sa žalošću govori domaćin. Prisjetio se kakvi su Bajrami bili nekada. „Dok je moj otac bio živ, svi smo se poslije Bajram namaza okupljali u njegovoj kući. Pojede se nešto slatko, popije kafa i svako svojoj kući da dočekamo goste. Sada je tako u mojoj kući i ovdje nam dolaze djeca i unuci. Prvi dan ne idemo nigdje i dočekujemo goste, a drugog dana mi obilazimo rodbinu i komšije.“
Da je ramazan najljepši u Starom Gradu misli i načelnik Ibrahim Hadžibajrić. Iako nije rijetkost da se susreće i druži sa svojim sugrađanima, u ramazanu ovakve posjete imaju poseban smisao. „Nikada ne smijemo zaboraviti ko smo i odakle potičemo i moramo čuvati naše običaje. Siguran sam da će u Starom Gradu to uvijek biti tako. Drago mi je kada vidim da naši stari drže do tradicije i prenose je na mlađe generacije,“ kazao je Hadžibajrić.
Objavljeno: 23 Juna, 2017
