U Starom Gradu, u ulici Muvekita na broju 11 već četiri godine uspješno djeluje Muzej Zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995. koji obiluje bogatom arhivskom građom i nudi multidisciplinarni pristup upoznavanju i istraživanju ratnih događaja u Bosni i Hercegovini. Kako bi se Muzeju osigurali što povoljniji uslovi za rad i djelovanje, na prijedlog općinskog načelnika mr Ibrahima Hadžibajrića dodijeljen im je općinski poslovni veličine oko 220 metara kvadratnih.
U ovaj prostor smjestile su se brojne potresne priče i fotografije nastale prilikom ekshumacija u masovnim grobnicama na području Bosne i Hercegovine, lični predmeti žrtava, ali i snažne poruke koje u ovom Muzeju ostavljaju posjetitelji. Cijela jedna prostorija ispunjena je stikerima sa porukama posjetitelja iz svih dijelova svijeta koji najčešće ostaju zatečeni i bez riječi usljed onoga što vide, suočeni sa dokazima nevjerovatnih zločina počinjenih u našoj zemlji.
Na poziv uprave, Muzej je danas posjetio općinski načelnik mr Ibrahim Hadžibajrić sa saradnicima, a dočekao ih je Jasmin Mešković, jedan od osnivača Muzeja.
„Dugujemo vam ogromnu zahvalnost zbog činjenice da Muzej djeluje u općinskim prostorijama gdje imamo mnogo bolje uslove nego ranije. Mnogi su nam obećavali pomoć, ali sve je ostajalo na tome. Kada ste nam rekli da se obratimo općini za prostor, mislio sam da će i to biti samo još jedno neispunjeno obećanje. Ali, vi ste obećanje ispunili i hvala vam. Molim vas, smatrajte da je Muzej vaš koliko i naš, dovedite goste, posjetite muzej, jer da vas nije bilo mi ne bismo sada bili ovdje,“ kazao je Mešković načelniku Hadžibajriću.
Mešković je potom proveo načelnika i goste kroz objekat istakavši da svaka posjeta ovom Muzeju počinje od fotografije i novčanika Rame Bibera, prve žrtve opkoljenog Sarajeva. Biber je bio uposlenik Trebevićke žičare koji je ubijen 02.marta, 1992. godine. Nedaleko od toga izložena je osmrtnica 75-godišnjeg Ševala Tabakovića koji je ubijen u Višegradu 1992. godine. Ono što je posebno za rahmetli Tabakovića jeste da je 1942. godine tada kao 25-godišnjak zarobljen od četnika u Višegradu, doveden na most Mehmed-paše Sokolovića, prerezan mu je vrat i bačen je u Drinu, ali je uspio isplivati i preživjeti. Isti scenarij Tabakoviću se desio pet decenija kasnije, samo što su ga ovaj put vezali i bacili u Drinu. Drugi put nije preživio. Njegovo tijelo pronađeno je u jezeru Perućac.
Takve potresne priče nižu se jedna za drugom, a prema riječima Meškovića, mnogo je ljudi zainteresovano da posjeti Muzej i upozna se sa ovim trgedijama. Nerijetko bude i potresenih i uplakanih. “Muzej posjećuju svi, kako naši građani, tako i dijaspora i strani turisti. Dnevno bude između 50 i 250 posjetilaca. Naši ljudi dođu da se prisjete nekako već znaju šta smo preživjueli, ali mladi ljudi su posebni. Oni dođu i počnu plakati, ovo na njih ostavlja veliki utisak, oni pročitaju svaku priču i pregledaju svaki eksponat i to ih baš pogodi,” kazao je Mešković.
Načelnik Hadžibajrić je istakao da u vremenu kada se pokušava negirati genocid i osporiti odluka koja to zabranjuje, važno je da postoje mjesta poput ovakvog muzeja.
“Svi bi trebali posjetiti Muzej Zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 i još jednom pogledati ono što većina nas zna i ono što moramo prenositi na mlađe generacije,“ poručio je načelnik Hadžibajrić nakon posjete.
Objavljeno: 12 Augusta, 2021
