Ja sam Harun Hodžić, a ovo je moj kolega Midhat Mido Karić. Naš Mido je imao 16,5 godina kad je počela agresija na BiH… Bio je ranjen i ima 23 šarafa u desnoj ruci koju ne može ni podići. Takvih je stotine mladih momaka i djevojaka u BiH bez ruku ili nogu i zato ono što Vam ispričamo danas trebate dobro zapamtiti da se Vama ne ponovi.
 |
Ovim riječima počeo je edukativni, historijski čas za 49 učenika osmih razreda OŠ“Mula Mustafa Bašeskija“ koji su jučer posjetili Tunel spasa u Butmiru. Posjetu starogradskih osnovaca butmirskom Tunelu spasa organizovala je Općina Stari Grad u okviru obilježavanja Dana Općine. Učenike su pratili nastavnici Dževad Babić, Nihada Begić i Amra Fazlić, te u ime općinske Službe za obrazovanje, kulturu, sport i lokalni razvoj Aiša Kapo.
Nestrpljivi i živahni, u skladu sa svojim godinama, učenici su, kako je čas odmicao postajali sve ozbiljniji i shvatali težinu riječi koje su im predavači prenosili, vraćajući se dvadesetak godina u prošlost.
 |
| Karić održao historijski čas o tunelu |
 |
 |
„Sarajevo je odbranjeno zahvaljujući mladim i odvažnim ljudima, posebno 2. maja 1992. godine kada je napadnuta zgrada Predsjedništva s namjerom da se zauzme, ali su vojnici svojim tijelima zaustavili tenkove i niške specijalce i tako tog dana sačuvali Sarajevo. I evo danas Vi, djeco uživate tu slobodu. Vi tu slobodu morate cijeniti i uvažavati ali isto tako je morate čuvati da Vam se ne bi ponovio zločin koji je zadesio Sarajevo 1992 – 1995. godina,“ kazao je Hodžić.
O gradnji samog tunela, te onome što mu je prethodilo učenike je upoznao Midhad Karić.
„Armija je te ‘92. godine odlučila da se oružje ‘ubacuje’ u grad preko piste, trčanjem vojnika sa oružjem. To je bila nemoguća misija. Tranšeje, metalne žice na sve strane, na pisti transporteri UN-a sa reflektorima i puškama koji Vas zarobljavaju i osvjetljavaju kuda trčite. Sa obje strane stalna snajperska vatra sa srpskih položaja i sve to na ljude koji pretrčavaju,“ prisjetio se Karić. Kako je u Sarajevu 350.000 ljudi vrlo brzo ostalo i bez hrane i lijekova, sve se počelo prenositi, trčeći preko aerodromske piste. Prema njegovim riječima, noću je na tom mjestu znalo biti i do 1.000 ljudi koji su pokušavali da je pretrče, a onda se rodila ideja o tunelu.
„Gradnja tunela počela je u februaru, 1993. godine. Trajala je četiri mjeseca i četiri dana i sve se kopalo ručno, bez mašina. Kopalo je 280 ljudi. Tunel je dug 800 metara, visok 1,60m, širok 1 metar. Procjene stručnjaka su bile da se tunel ne može izgraditi zbog visokog nivoa podzemnih voda, i naišli smo na velike probleme zbog toga, ali smo uspjeli,“ kazao je Karić.
 |
 |
| Ulaz u ratni tunel | |
 |
 |
| Eksponati u muzeju | |
Nakon što im je prikazan i dokumentarni film o opsadi Sarajeva i gradnji tunela, učenici su konačno
 |
 |
dobili priliku da i sami osjete kako je to bilo prolaziti ratnim tunelom. Naime, oko 25 metara ratnog tunela otvoreno je za zainteresovane posjetioce i može se proći kroz njega, a također može se posjetiti i ratni muzej gdje su danas izloženi kao eksponati: nosila za ranjenike i hranu i lijekove, stolica na kojoj su se prevozili ranjenici, ali i rahmetli Alija Izetbegović, prvi predsjednik RBiH, oružje i drugo… U okviru kompleksa urađena je i replika minskog polja, te su učenici educirani i o opasnosti od mina i skrenuta im je pažnja kako da ih prepoznaju .
Pored učenika pomenute škole, Tunel spasa jučer su posjetili i osnovci škola: „Vrhbosna“, „Edhem Mulabdić“, "Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković“, "Hamdija Kreševljaković" i
"Saburina". Ratni tunel jučer je posjetilo ukupno 300 starogradskih osnovaca.
 |
 |
| Učenici prolaze kroz tunel | |
