Od ispaljene minobacačke granate s agresorskih položaja na Trebeviću, ispred sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu Markale, 28. augusta 1995. godine 43 naša sugrađanina izgubila su život, a 84 osobe su ranjene, od čega je troje djece.
U znak sjećanja na ovaj veliki masakr civila u opkoljenom Sarajevu, porodice nastradalih, građani Sarajeva, te predstavnici svih nivoa vlasti su polaganjem cvijeća ispred spomen-ploče, učenjem Fatihe i minutom šutnje danas odali počast žrtvama masakra ispred Tržnice.U ime Općine Stari Grad Sarajevo cvijeće su položili predstavnici Službe za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu. Na poseban način počast su danas stradalima dali i 10-ak najmlađih članova Kulturno umjetničkog društva „Biseri“.
Predsjednica Udruženja – Unija civilnih žrtava rata KS Senida Karović ukazala je na važnost čuvanja sjećanja na one koji su život dali za odbranu Sarajeva i BiH.
„Ono što me jako boli što veliki broj građana polako potiskuje prošlost. To ne smijemo raditi. Trebamo njegovati kulturu sjećanja, ako ne zbog nas onda zbog generacija koje dolaze“, kazala je.
Podsjetila je kako je Grad Sarajevo bio opkoljen 1.425 dana, da je preko 11.000 sugrađana ubijeno, a od toga 1.601 dijete. „To dovoljno govori o silini agresije koja se sručila na ovaj Grad, koja je ubijala i ranjavala civile, uništavala sve što je vrijedno u ovom Gradu, a najvrijedniji su ljudski životi kojih je nažalost veliki broj nestao tj. ubijeni su“, riječi su Karović.
Poručila je kako se moraju obilježavati ovakvi događaji, svakodnevno spominjati, sjećati, a sve u interesu budućih vremena. „Ne smijemo se i ne trebamo svetiti, ali ni zaboraviti nikad ne smijemo“, njene su riječi.
Jedan od očevidaca i preživjelih je i Damir Malagić koji je 1995. godine imao 15. godina. Tog kobnog dana bio je na Markalama sa prijateljima Adnanom i Darijom. Oba prijatelja, također petnaestogodišnjaci, poginuli su.
“Ispratio sam ih na vratima, pozdravio se sa njima. Ja sam se vratio jer sam tu prodavao svijeće, pala je granata i obojicu ubila. Bio sam tri, četiri metra odavde, bacila me je detonacija. Pao sam, ustao sam da vidim šta se dešava. Imao sam šta da vidim. Ljudi su ležali bez ruku, nogu na ogradi, po ulici. Oba druga su mi poginula na licu mjesta”, ispričao je Damir Malagić.
Tog dana ubijeni su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.
Objavljeno: 28 Augusta, 2018
