Dijelovi mlina su vreteno i tulija i oni su glavni dio mlina koji čine mašinu koja melje kahvu. Okretalom se pokreće unutrašnji dio mlina, mašina koja melje, a u donji dio se sakuplja samljevena kahva ili hambar. Ovako počinje svoju priču Haris Jagnjo, vlasnik jedine Mlinarsko-oštračke radnje na Baščaršiji koja se ovdje nalazi preko stotinu godina.
Pripovijedajući nam o mlinovima i njihovim osobinama, kaže: „Mlinovi napravljeni od mesinga su žute boje, a od nehrđajučeg čelika rosfraja su bijele boje i oni su skuplji i kvalitetniji. Valjda zato su kod nas žuti mlinovi bili češći. Gravura na mlinovima nekada se pravila u Gornjem Vakufu.“ Dodaje da ništa više nije kao prije i da se ovim poslom odavno prestao baviti iz koristi i radi zarade, jer radnja opstaje samo zahvaljujući povlasticama koje ostvaruje od države i općine. Radi iz ljubavi prema ovom poslu i čuva uspomenu na na svog oca i dedu.
Nekada je ovo bila jedina radnja ove vrste u Jugoslaviji
Mlinarsko-oštračka radnja na Kovačima postoji više od stotinu godina , koliko je tu nastanjena i porodica Jagnjo. Prije Harisa Jagnje ovim zanatom su se bavili njegov otac Abdulah i dedo Smail koji je izučio zanat kod svog amidže Šerifa u periodu od 1912 do 1923. godine. Njegov certifikat, odnosno svjedodžba o završetku zanata ima počasno mjesto u radnji.
Radnja je u bivšoj Jugoslaviji bila jedina ove vrste. „Tada su fabrike proizvodile mlinove, ali popravka i oštrenje mlinova iz cijele države bili su povjerena porodici Jagnjo. Toliko je bilo posla da se na popravku čekalo i po tri mjeseca. Sve se radilo ručno, sa starim alatima i turpijama,“ priča Jagnjo. A sada je sve drugačije… Haris je završio Saobraćajni fakultet i diplomirani je inžinjer saobraćaja, a porodični posao mu je više hobi kojim pokušava da održi dugogodišnju tradiciju svoje porodice. Kaže da će se možda tradicija i završiti s njim, ali polaže nadu u svog trogodišnjeg sina da će možda zavoljeti ovaj zanat.
U radnji se pravili Bosanski noževi
Pored popravke mlinova, Harisov otac je svojevremeno pravio i noževe. Izrađivao ih je od vrhunskog čelika u kovačnici koja se i danas nalazi pored njihove radnje, i to su bili originalni Bosanski noževi. Za njih je izrađivao i korice od mesinga i drveta. Danas je njihova radnja jedna od rijetkih koja ima kovačnicu u sklopu radnje.
Stara reklama privlači turiste
Na ulazu u radnju stoji desetine godina stara reklama „Nožarsko-mlinarska radnja za izradu i opravak (naslikani mlin, makaze i nož) “ vlasnika Jagnjo A. Smaila. Ovu reklamu postavio je Harisov dedo i u sjećanje na njega nikada je nisu sklonili. Jedne prilike došli su turisti koji su bili oduševljeni originalnošću reklame, te su nudili velike novce samo da je kupe. Ali, takvo nešto se ne prodaje, priča Haris. U ovoj radnji se nekada vršilo i oštrenje makaza, sjekira i noževa. Posebno je bilo za Kurban bajram kada su svi donosili svoje noževe da se naoštre za klanje kurbana. I danas je tako, ali u znatno manjoj mjeri. Haris završava svoju priču riječima da mu je žao što ovakvi zanati izumiru. Nekada je njegov otac bolje zarađivao od ovog zanata, nego od rada u firmi, a danas je situacija potpuno drugačija. Ali, ako vam ikada zatreba oštrenje noževa ili popravka starih mlinova za kahvu, potražite Harisa na Kovačima, i njegovu jedinstvenu Mlinarsko-oštračku radnju. (Starogradski haberi, septembar, 2016.godine)
Objavljeno: 17 Januara, 2017
