Polaganjem cvijeća na spomen-obilježje na mjestu masakra u sarajevskoj ulici Ferhadija, obilježena je 27. godišnjica stradanja 26 žrtava koji su poginuli čekajući u redu za hljeb.
Nakon intoniranja himne BiH, općinske i kantonalne delegacije, građani Sarajeva, porodice i prijatelji ubijenih minutom šutnje i učenjem Fatihe odali su počast ubijenim sugrađanima.
U ime Općine Stari Grad cvijeće su položili pomoćnica načelnika za boračko-invalidsku i socijalnu zaštitu Safija Šehović, predsjedavajući Općinskog vijeća Stari Grad Samir Muhić i zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Stari Grad Vedran Dodik.
Tog dana je od granate ispaljene sa položaja Vojske RS-a ubijeno 26, a povrijeđeno 108 građana. Prije 27. godina, od rasprskavajućeg dejstva minobacačke granate kalibra 82 mm ispaljene oko 9.55 sati život su izgubili: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Čeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
Zvuk granate i slike stravičnog masakra, lokvi krvi i raskomadanih tijela i danas pamti Mersida Salić. Ona je, kako kaže, tog kobnog dana bila iza pijace Markale, dok je njena majka Hatidža Salić tog kobnog dana bila u redu za hljeb i izgubila svoj život.
„Ne mogu govoriti, stvarno je preteško. Iz godine u godinu sve je teže i teže. Ovuda mi je teško i proći“, ispričala je sa suzama u očima Mersida.
Danas je posebno teško bilo i Rasemi Karamustafić koja je na današnji dan 1992. godine izgubila trinaestogodišnju kćerku Eminu Karamustafić.
„Ne možete zamisliti kako mi je. Moj život je tada uništen. Jedan dio mene nema. Živim samo zato što moram“, kazala je Rasema.
Objavljeno: 27 Maja, 2019
