Odata počast žrtvama masakra ispred gradske tržnice 'Markale'

Od ispaljene minobacačke granate s agresorskih položaja na Trebeviću, ispred sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu Markale, 28. augusta, 1995. godine 43 naša sugrađanina izgubila su život, a 84 osobe su ranjene, od čega troje djece.

U znak sjećanja na žrtve tog masakra u opkoljenom Sarajevu, članovi porodica nastradalih, građani Sarajeva, te predstavnici svih nivoa vlasti su polaganjem cvijeća ispred spomen-ploče, učenjem Fatihe i minutom šutnje 28. augusta, 2019. godine odali ispred Tržnice.

U ime Općine Stari Grad Sarajevo cvijeće su položili predsjedavajući Općinskog vijeća Stari Grad, Samir Muhić, zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća, Sanel Dragolovčanin, pomoćnica načelnika za boračko - invalidsku i socijalnu zaštitu, Safija Šehović, te vijećnici Dado Stojnić i Adnan Talić.

O jednom od posljednjih velikih stradanja u opkoljenom Sarajevu tokom proteklog rata, ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo, Ismir Jusko je izjavio da su Markale teška i tragična sarajevska rana i da ne smijemo zaboraviti one koje su dali svoj život za ovaj grad.

"Ne postoji način da se žrtvama može vratiti ono što je izgubljeno. Ne postoji nikakva satisfakcija nijednoj majci, ocu, djetetu koji je izgubio nekog svog bliskog. Ali, kada je u pitanju Kanton Sarajevo mi dajemo sve da u granicama naših mogućnosti pomognemo onima kojima je to zaista potrebno", naglasio je Jusko.

Na događaj koji se desio prije 24. godine podsjetili su danas i Rasim Koso i Amerisa Ahmetović, koji su tog dana teško ranjeni. „Bio sam ovdje oko 10,00 sati. Niko se tome nije nadao. Tog trenutka nisam uopšte znao šta se desilo. Samo sam stajao i oko sebe gledao iskomadana tijela. Kada sam pogledao u svoje noge, cipele su mi bile pune krvi“, prisjeća se Rasim. Amerisa je tog kobnog dana teško ranjena i izgubila je nogu. „Šta da vam kažem... To je nešto što se nikome na svijetu ne bi smjelo dogoditi. Taj užas niko ne bi smio da doživi“, ispričala je Amerisa. Kaže da svakodnevno osjeća velike bolove od povreda nastalih tog strašnog dana.

Jedan od očevidaca i preživjelih je i Damir Malagić koji je 1995. godine imao 15. godina. Tog dana bio je na Markalama sa prijateljima Adnanom i Darijom i prodavao je svijeće. Oba prijatelja, također petnaestogodišnjaci, poginuli su.

“Ispratio sam ih na vratima, pozdravio se sa njima. Ja sam se vratio jer sam tu prodavao svijeće, pala je granata i obojicu ubila. Bio sam tri, četiri metra odavde, bacila me je detonacija. Oba druga su mi poginula na licu mjesta”, ispričao je Damir sa suzama u očima. „To je nemoguće opisati kako je izgledalo nakon pada granate. Velika strava i užas“, kazao je.

U masakru kod Tržnice poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Dukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Riad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.